Joseph H. Pilates početkom 20. stoljeća osmislio je određene vježbe u svrhu rehabilitacije, jer je i sam bolovao (astma, rahitis, reumatska groznica) kako bi razvio svoju vitalnost i izdržljivost.

Stvoren je sustav vježbi za razvoj statičke, repetitive snage i fleksibilnosti, a da se pritom ne opterećuje koštano-zglobni sustav (kralježnica, kukovi, koljena i sl.).

Tim sustavom vježbi jačaju se površinski, ali i duboki slojevi mišića a određene mišićne skupine koji su važni stabilizatori za pravilnu posturu (držanje) tijela.

Važna značajka ovog sustava je snaga i stabilnost centra tijela kojeg čine abdomen, leđa i zdjelica, pa se svi pokreti izvode kontrolirano iz tog centra.
Disanje je još jedna važna značajka Pilates sustava vježbi. Brzina izvođenja svake vježbe definirana je brzinom udaha i izdisaja, koji se izvode polagano i potpuno, što dovodi i do bolje opskrbljenosti tijela kisikom, kao i do veće efektivnosti same vježbe, preciznosti prilikom izvođenja, svjesnosti i povezanosti sa samim sobom.